Приче Соломунове
Chapter 14
Daničić–Karadžić Bible (…
vs Diodati Bibbia 1885
Aa
Text size
Line width
Verse numbers

Приче Соломунове 14

Daničić–Karadžić Bible (1868), Cyrillic
Diodati Bibbia 1885
1Мудра жена зида кућу своју, а луда својим рукама раскопава.
1Le donne savie edificano le lor case; Ma la stolta la sovverte con le sue mani.
2Ко ходи право, боји се Господа; а ко је опак на својим путевима, презире Га.
2Chi cammina nella sua dirittura riverisce il Signore; Ma chi è stravolto nelle sue vie lo sprezza.
3У устима је безбожниковим прут охолости, а мудре чувају уста њихова.
3Nella bocca dello stolto è la bacchetta dell'alterezza; Ma le labbra de' savi li guardano.
4Где нема волова, чисте су јасле; а обилата је летина од силе воловске.
4Dove non son buoi, il granaio è vuoto; Ma l'abbondanza della ricolta è per la forza del bue.
5Истинит сведок не лаже, а лажан сведок говори лаж.
5Il testimonio verace non mente; Ma il falso testimonio sbocca bugie.
6Подсмевач тражи мудрост, и не находи је; а разумном је знање лако наћи.
6Lo schernitore cerca la sapienza, e non la trova punto; Ma la scienza agevolmente si acquista dall' uomo intendente.
7Иди од човека безумног, јер нећеш чути паметне речи.
7Vattene via d'innanzi all'uomo stolto, E d'innanzi a colui, nel quale non avrai conosciute labbra di scienza.
8Мудрост је паметног да пази на пут свој, а безумље је безумних превара.
8La sapienza dell'uomo è di considerar la sua via; Ma la follia degli stolti è inganno.
9Безумнима је шала грех, а међу праведнима је добра воља.
9Gli stolti si fanno beffe del commetter misfatto; Ma fra gli uomini diritti è la benevolenza.
10Срце свачије зна јад душе своје; и у весеље његово не меша се други.
10Il cuore di ciascuno conosce l'amaritudine dell'anima sua; Ed altresì alcuno strano non è mescolato nella sua allegrezza.
11Дом безбожнички раскопаће се, а колиба праведних цветаће.
11La casa degli empi sarà distrutta; Ma il tabernacolo degli uomini diritti fiorirà.
12Неки се пут чини човеку прав, а крај му је пут к смрти.
12Vi è tal via che pare diritta all'uomo, Il fine della quale son le vie della morte.
13И од смеха боли срце, и весељу крај бива жалост.
13Come di troppo ridere duole il cuore, Così la fine dell'allegrezza è dolore.
14Путева својих наситиће се ко је изопаченог срца, али га се клони човек добар.
14Chi è sviato di cuore sarà saziato delle sue vie; E più ch'esso lo sarà l'uomo da bene delle sue.
15Луд верује свашта, а паметан пази на своје кораке.
15Lo scempio crede ogni cosa; Ma l'avveduto considera i suoi passi.
16Мудар се боји и уклања се од зла, а безуман навире и слободан је.
16Il savio teme, e si ritrae dal male; Ma lo stolto trascorre, e si tien sicuro.
17Нагао човек чини безумље, а пакостан је човек мрзак.
17Chi è pronto all'ira commette follia; E l'uomo malizioso è odiato.
18Луди наслеђује безумље, а разборити венчава се знањем.
18Gli scempi erederanno la stoltizia; Ma i prudenti coroneranno il lor capo di scienza.
19Клањају се зли пред добрима и безбожни на вратима праведног.
19I malvagi saranno abbassati davanti a' buoni; E gli empi saranno alle porte del giusto.
20Убоги је мрзак и пријатељу свом, а богати имају много пријатеља.
20Il povero è odiato eziandio dal suo prossimo; Ma molti son gli amici del ricco.
21Ко презире ближњег свог греши; а ко је милостив убогима, благо њему.
21Chi sprezza il suo prossimo pecca; Ma beato chi ha pietà de' poveri.
22Који смишљају зло, не лутају ли? А милост и вера биће онима који смишљају добро.
22Quelli che macchinano del male non sono eglino traviati? Ma benignità e verità sarà usata inverso coloro che pensano del bene.
23У сваком труду има добитка, а говор уснама само је сиромаштво.
23In ogni fatica vi è del profitto; Ma il parlar delle labbra torna solo in inopia.
24Мудрима је венац богатство њихово, а безумље безумних остаје безумље.
24Le ricchezze de' savi sono la lor corona; Ma la follia degli stolti è sempre follia.
25Истинит сведок избавља душе, а лажан говори превару.
25Il testimonio verace libera le anime; Ma il falso sbocca bugie.
26У страху је Господњем јако поуздање, и синовима је уточиште.
26Nel timor del Signore vi è confidanza fortissima; E vi sarà un ricetto per li figliuoli di colui che teme Iddio .
27Страх је Господњи извор животу да се човек сачува од пругала смртних.
27Il timor del Signore è una fonte di vita, Per ritrarsi da' lacci della morte.
28У мноштву је народа слава цару; а кад нестаје народа, пропаст је владаоцу.
28La magnificenza del re è nella moltitudine del popolo; Ma la ruina del principe è nel mancamento della gente.
29Ко је спор на гнев, велика је разума; а ко је нагао показује лудост.
29Chi è lento all'ira è di gran prudenza; Ma chi è pronto al cruccio eccita la follia.
30Живот је телу срце здраво, а завист је трулеж у костима.
30Il cuor sano è la vita delle carni; Ma l'invidia è il tarlo delle ossa.
31Ко чини криво убогоме, срамоти Створитеља његовог; а поштује Га ко је милостив сиромаху.
31Chi oppressa il povero fa onta a colui che l'ha fatto; Ma chi ha pietà del bisognoso l'onora.
32За зло своје повргнуће се безбожник, а праведник нада се и на самрти.
32L'empio sarà traboccato per la sua malvagità; Ma il giusto spera eziandio nella sua morte.
33Мудрост почива у срцу разумног човека, а шта је у безумнима познаје се.
33La sapienza riposa nel cuore dell' uomo intendente, Ed è riconosciuta in mezzo degli stolti.
34Правда подиже народ, а грех је срамота народима.
34La giustizia innalza la nazione; Ma il peccato è il vituperio de' popoli.
35Мио је цару разуман слуга, али на срамотног гневи се.
35Il favor del re è verso il servitore intendente; Ma la sua indegnazione è contro a quello che reca vituperio.

Tip: use the ← and → keys to turn chapters.