Римљанима
Chapter 8

Римљанима

Daničić–Karadžić Bible (…
vs Tongan Bible, Revi…
Aa
Text size
Line width
Verse numbers

Римљанима 8

Daničić–Karadžić Bible (1868), Cyrillic
Tongan Bible, Revised West Version
1Никаква, дакле, сад нема осуђења онима који су у Христу Исусу и не ходе по телу него по Духу.
1Pea ko ia ʻoku ʻikai ai ha fakamalaʻia kiate kinautolu ʻoku ʻia Kalaisi Sisu, ʻakinautolu ʻoku ʻikai ke muimui ki he kakano, ka ki he Laumālie.
2Јер закон Духа који оживљава у Христу Исусу, опростио ме је од закона греховног и смрти.
2He ko e fono ʻoe Laumālie ʻoe moʻui ʻia Kalaisi Sisu, kuo ne fakatauʻatāina au mei he fono ʻoe angahala mo e mate.
3Јер што закону беше немогуће, јер беше ослабљен телом, посла Бог сина свог у обличју тела греховног, и за грех осуди грех у телу,
3He ko ia naʻe ʻikai mafai ʻe he fono, ko e meʻa ʻi hono vaivai ʻi he kakano, kuo fai ʻe he ʻOtua, ʻi heʻene fekau hono ʻAlo ʻoʻona ʻi he tatau ʻoe kakano angahala, pea ko e feilaulau ki he angahala, pea ne fakavaivai ʻae angahala ʻi he kakano:
4да се правда закона испуни у нама који не живимо по телу него по духу;
4Koeʻuhi ke fakamoʻoni ki he māʻoniʻoni ʻoe fono ʻekitautolu, ʻoku ʻikai ke muimui ki he kakano, ka ki he Laumālie.
5јер који су по телу телесно мисле, а који су по духу духовно мисле.
5He ko kinautolu ʻoku ʻoe kakano, ʻoku nau tokanga ki he ngaahi meʻa ʻoe kakano; ka ko kinautolu ʻoku ʻoe Laumālie, ki he ngaahi meʻa ʻoe Laumālie.
6Јер телесно мудровање смрт је, а духовно мудровање живот је и мир.
6He ko e loto fakakakano, ko e mate ia; ka ko e loto fakalaumālie, ko e moʻui ia mo e melino.
7Јер телесно мудровање непријатељство је Богу, јер се не покорава закону Божијем нити може.
7Koeʻuhi ko e loto fakakakano, ko e taufehiʻa ia ki he ʻOtua: he ʻoku ʻikai ke moʻulaloa ia ki he fono ʻae ʻOtua, pea ʻoku ʻikai ʻaupito faʻa fai ke pehē.
8А који су у телу не могу Богу угодити.
8Ko ia ko kinautolu ʻoku ʻi he kakano, ʻoku ʻikai te nau faʻa fai ke fiemālie ʻae ʻOtua.
9А ви нисте у телу него у духу; јер Дух Божји у вама живи. А ако ко нема Дух Христов, он није Његов.
9Ka ʻoku ʻikai ʻi he kakano ʻakimoutolu, ka ʻi he Laumālie, ʻo kapau ʻoku nofoʻia ʻakimoutolu ʻe he Laumālie ʻoe ʻOtua. Pea ko eni, kapau ʻoku ʻikai maʻu ʻe ha tangata ʻae Laumālie ʻo Kalaisi, ʻoku ʻikai ʻaʻana ia.
10А ако је Христос у вама, онда је тело мртво греха ради а дух жив правде ради.
10Pea kapau ʻoku nofoʻia ʻakimoutolu ʻe Kalaisi, pea kuo mate moʻoni ʻae sino, ko e meʻa ʻi he angahala; kae moʻui ʻae laumālie, ko e meʻa ʻi he māʻoniʻoni.
11А ако ли живи у вама Дух Оног који је васкрсао Исуса из мртвих, Онај који је подигао Христа из мртвих оживеће и ваша смртна телеса Духом својим који живи у вама.
11Pea kapau ʻoku nofoʻia ʻakimoutolu ʻe he Laumālie ʻo ia naʻa ne fokotuʻu ʻa Sisu mei he pekia, pea ko ia naʻa ne fokotuʻu ʻa Kalaisi mei he pekia, te ne fakaake foki mo homou sino matengofua ʻaki hono Laumālie ʻoku nofoʻia ʻakimoutolu.
12Тако дакле, браћо, нисмо дужни телу да по телу живимо.
12Ko ia, ʻe kāinga, ko e kau fai totongi ʻakitautolu, kae ʻikai ki he kakano, ke tau moʻui ki he kakano.
13Јер ако живите по телу, помрећете; ако ли духом послове телесне морите, живећете.
13He kapau te mou moʻui ki he kakano, te mou mate: ka ʻoka mou ka tāmateʻi ʻae ngaahi anga ʻoe kakano ʻaki ʻae Laumālie, te mou moʻui.
14Јер који се владају по духу Божијем они су синови Божији.
14He ko kinautolu ʻoku takiekina ʻe he Laumālie ʻoe ʻOtua, ko e ngaahi foha ʻakinautolu ʻoe ʻOtua.
15Јер не примисте дух ропства, опет да се бојите; него примисте Дух посиначки, којим вичемо: Ава, Оче!
15He ʻoku ʻikai ke maʻu ʻekimoutolu ʻae laumālie ʻoe pōpula, ke mou toe manavahē; ka kuo mou maʻu ʻae Laumālie ʻoe ohi, ʻaia ʻoku tau tangi ai, “ʻApā, Tamai.”
16Овај дух сведочи нашем духу да смо деца Божија.
16Pea ʻoku fakamoʻoni ʻe he Laumālie pē ko ia mo hotau laumālie, ko e fānau ʻae ʻOtua ʻakitautolu:
17А кад смо деца и наследници смо: наследници, дакле Божији, а сунаследници Христови: јер с Њим страдамо да се с Њим и прославимо.
17Pea kapau ko e fānau, pea tā ko e kau hoko; ko e kau hoko ki he ʻOtua, pea ko e kau hoko fakataha mo Kalaisi; ʻo kapau te tau mamahi mo ia, koeʻuhi ke tau maʻu ʻae hakeakiʻi fakataha mo ia.
18Јер мислим да страдања садашњег времена нису ништа према слави која ће нам се јавити.
18He ʻoku ou pehē, ʻoku ʻikai ngali ke fakatatau ʻae ngaahi mamahi ʻoe moʻui ni ki he nāunau ʻaia ʻe fakahā kiate kitautolu.
19Јер чекање твари чека да се јаве синови Божији.
19He ko e holi lahi ʻoe māmani, ʻoku tatali ia ki he fakahā ʻae fānau ʻae ʻOtua.
20Јер се твар покори пропадљивости (не од своје воље него за вољу оног који је покори) на наду,
20He naʻe fakamoʻulaloa ʻa māmani ki he vaʻinga, (kae ʻikai loto ia ki ai, ka ko e meʻa ʻiate ia kuo ne fakamoʻulaloa ia,) ʻi he ʻamanaki lelei:
21да ће се и сама твар опростити од ропства распадљивости на слободу славе деце Божије.
21He koeʻuhi ʻe fakahaofi ʻa māmani mei he haʻi ʻoe ʻauʻauha ki he tauʻatāina monūʻia ʻoe fānau ʻae ʻOtua.
22Јер знамо да сва твар уздише и тужи с нама до сад.
22He ʻoku tau ʻilo, ʻoku toʻetoʻe mo feinga ʻi he langā fakataha ʻa māmani kotoa pē ʻo aʻu ki heni.
23А не само она, него и ми који новину духа имамо, и ми сами у себи уздишемо чекајући посињење и избављење телу свом.
23Pea ʻoku ʻikai ko ia pē, ka ko kitautolu foki, ʻakitautolu ʻoku maʻu ʻae ʻuluaki fua ʻoe Laumālie, ʻio, ʻoku tau toʻetoʻe ʻi loto ʻiate kitautolu, mo tatali ki he ohi, ʻa ia, ko e huhuʻi ʻo hotau sino.
24Јер се надом спасосмо. А нада који се види није нада; јер кад ко види шта, како ће му се надати?
24He ʻoku fakamoʻui ʻakitautolu ʻe he ʻamanaki lelei: ka ko e ʻamanaki ʻoku maʻu, ʻoku ʻikai ko e ʻamanaki ia, he ko ia ʻoku maʻu ʻe ha tangata, ʻe fēfeeʻi ʻa ʻene kei ʻamanaki ki ai?
25Ако ли се надамо ономе што не видимо, чекамо с трпљењем.
25Pea kapau ʻoku tau ʻamanaki lelei ki he meʻa ʻoku heʻeki ai te tau maʻu, ʻoku tau tatali faʻa kātaki pe ki ai.
26А тако и Дух помаже нам у нашим слабостима: јер не знамо за шта ћемо се молити као што треба, него сам Дух моли се за нас уздисањем неисказаним.
26Pea ko e Laumālie foki, ʻoku ne tokoniʻi ʻetau ngaahi vaivai: he ʻoku ʻikai te tau ʻilo ʻaia ʻoku totonu ke tau lotua; ka ʻoku hūfekina ʻakitautolu ʻe he Laumālie pe ko ia ʻi he ngaahi toʻe ʻoku taʻefaʻaleaʻaki.
27А Онај што испитује срца зна шта је мисао Духа, јер по вољи Божијој моли се за свете.
27Ka ko ia ʻoku ne ʻiloʻi ʻae loto, ʻoku ne ʻiloʻi mo e finangalo ʻoe Laumālie, he ʻoku ne hūfekina ʻae kakai māʻoniʻoni ʻo taau mo e ʻOtua.
28А знамо да онима који љубе Бога све иде на добро, који су позвани по намерењу.
28Pea ʻoku tau ʻilo ʻoku fengāueʻaki fakataha ʻae ngaahi meʻa kotoa pē ke lelei ai ʻakinautolu ʻoku ʻofa ki he ʻOtua, ʻakinautolu kuo ui ʻo tatau mo ʻene tuʻutuʻuni.
29Јер које напред позна оне и одреди да буду једнаки обличју Сина његовог, да би Он био прворођени међу многом браћом.
29He ko kinautolu naʻa ne tomuʻa ʻilo, naʻa ne tuʻutuʻuni foki ki he tatau ʻo hono ʻAlo, koeʻuhi ke hoko ia ko e ʻuluaki fānau ʻi he kāinga tokolahi:
30А које одреди оне и дозва; а које дозва оне и оправда; а које оправда оне и прослави.
30Pea ko kinautolu naʻa ne tuʻutuʻuni, naʻa ne ui ʻakinautolu foki: pea ko kinautolu naʻa ne ui, naʻa ne fakatonuhiaʻi ʻakinautolu foki: pea ko kinautolu naʻa ne fakatonuhiaʻi, naʻa ne hakeakiʻi ʻakinautolu.
31Шта ћемо, дакле, рећи на ово? Ако је Бог с нама, ко ће на нас?
31Pea ko e hā te tau leaʻaki ki he ngaahi meʻa ni? Ka kuo kau ʻae ʻOtua maʻatautolu, pea ko hai ʻe angatuʻu kiate kitautolu?
32Који, дакле, свог сина не поштеде, него га предаде за све нас, како, дакле, да нам с Њим све не дарује?
32Ko ia ia naʻe ʻikai te ne mamae ki hono ʻAlo ʻoʻona, ka ne tukuange ia koeʻuhi ko kitautolu kotoa pē, pea fēfē, ʻe ʻikai te ne foaki fiemālie foki mo ia ʻae ngaahi meʻa kotoa pē kiate kitautolu?
33Ко ће оптужити избране Божије? Бог који правда?
33Ko hai te ne talatalaakiʻi ʻae kakai kuo fili ʻe he ʻOtua? Ko e ʻOtua ia ʻoku ne fakatonuhiaʻi.
34Ко ће осудити? Христос Исус који умре, па још и васкрсе, који је с десне стране Богу, и моли за нас?
34Ko hai ia ʻoku ne fakahalaia? Ko Kalaisi ia naʻe pekia, ʻio, pea kuo toetuʻu hake, ʻaia ʻoku ʻi he nima toʻomataʻu ʻoe ʻOtua, pea ʻoku ne fai ʻae hūfekina foki maʻatautolu.
35Ко ће нас раставити од љубави Божије? Невоља ли или туга? Или гоњење? Или глад? Или голотиња? Или страх? Или мач? Као што стоји написано:
35Ko hai te ne fakamāvae ʻakitautolu mei he ʻofa ʻa Kalaisi? ʻAe mahaki, pe ko e mamahi, pe ko e fakatanga, pe ko e honge, pe ko e telefua, pe ko e tuʻutāmaki, pe ko e heletā?
36За Тебе нас убијају вас дан, држе нас као овце које су за клање.
36‌ʻO hangē ko ia kuo tohi, “Koeʻuhi ko koe ʻoku tāmateʻi ʻakimautolu ʻi he ʻaho kotoa pē; pea lau ʻakimautolu ʻo hangē ko e fanga sipi ki he tāmateʻi.”
37Али у свему овоме побеђујемо Оног ради који нас је љубио.
37Ka ʻi he ngaahi meʻa ni kotoa pē ʻoku tau ikuna pea mālohi lahi ʻiate ia naʻe ʻofa kiate kitautolu.
38Јер знам јамачно да ни смрт, ни живот, ни анђели, ни поглаварства, ни силе, ни садашње, ни будуће,
38He ʻoku ou ʻilo pau, ʻe ʻikai ʻi he he kau ʻāngelo, pe ʻi he kau pule, pe ʻi he ngaahi mālohi, pe ʻi he ngaahi meʻa ʻi heni, pe ʻi he ngaahi meʻa ʻe hoko,
39ни висина, ни дубина, ни друга каква твар може нас раставити од љубави Божије, која је у Христу Исусу, Господу нашем.
39Pe ʻi he māʻolunga, pe ʻi he māʻulalo, pe ʻi ha meʻa kehe ʻe taha kuo ngaohi, ʻe ʻikai mafai ia ke fakamāvae ʻakitautolu mei he ʻofa ʻae ʻOtua, ʻaia ʻoku ʻia Kalaisi Sisu ko hotau ʻEiki.

Tip: use the ← and → keys to turn chapters.