Lucangundru 24
Testamenta Marra (Dieri New Testament)Translation
Testamenta Marra (Dieri New Testament)
Diodati Bibbia 1885
1Godaia ditji nguramaranani tana nariwonpani wokarana wonti, ja kuli ngumu, nina tanali matja ngankingana, padakana wonti, ja palpa tanangunto.
1E NEL primo giorno della settimana, la mattina molto per tempo, esse, e certe altre con loro, vennero al monumento, portando gli aromati che aveano preparati.
2Tanali marda nari kutundru matja tiringana mankamankana wonti.
2E trovarono la pietra rotolata dal monumento.
3Ja tana matja wirina, tanali Jesu Kaparaia palku wata mankamankana wonti.
3Ed entrate dentro, non trovarono il corpo del Signore Gesù.
4Ja jendranguta tana jendrangundruja mangapunkujeli nganana wonti, ja mai, materi mandru tanangu wokarana wonti mintjini katieli.
4E mentre stavano perplesse di ciò, ecco, due uomini sopraggiunsero loro, in vestimenti folgoranti.
5Tana japali pantjinani ja mudla tanani mitani buruna ngarinani, pudla tanangu jatana wonti: „Minandru jura Tepita narini wontiai?
5I quali, essendo esse impaurite, e chinando la faccia a terra, disser loro: Perchè cercate il vivente tra i morti?
6Nau wata ninkida nganai, a‐ai, Nau jiritjina warai. Ngundranau worderu Nulu jurangu kaukaubana paraia, Nau Galilaiani matja nganana,
6Egli non è qui, ma è risuscitato; ricordatevi come egli vi parlò, mentre era ancora in Galilea;
7Ja jatana paraia: Tanali Kanaia Ngatamura kana madlentjia marani jinkinanto ja kunarkuni katibananto, ja ditjini parkulani Nau jiritjinanto.“
7dicendo che conveniva che il Figliuol dell'uomo fosse dato nelle mani degli uomini peccatori, e fosse crocifisso, ed al terzo giorno risuscitasse.
8Ja tanali jaura nunkani ngundrana wonti.
8Ed esse si ricordarono delle parole di esso.
9Ja tana narikutundru karitjina tikana wonti ja jenia pratjana marapratjana ja kulnuni ja tanangu pratjanani kaukaubana wonti.
9Ed essendosene tornate dal monumento, rapportarono tutte queste cose agli undici, ed a tutti gli altri.
10Maria Magdalala ja Johanna ja Maria Jokobuni, ja tana widla palpa, tanangunto nganana wonti, tana jenia Apostelani jatana wonti.
10Or quelle che dissero queste cose agli apostoli erano Maria Maddalena, e Giovanna, e Maria, madre di Giacomo; e le altre ch'eran con loro.
11Ja tanani kaukaubani jaura tanangu jaura baku jeribaka nganana wonti, ja tanali tanangu wata morlalu ngundrana wonti.
11Ma le lor parole parvero loro un vaneggiare, e non credettero loro.
12Petrus terkakana wonti ja nari kutuja mindrina wonti; ja nulu matja buruna ngulukana, nulu windri kati paranani najina wonti; ja nau pungani tikana wonti ja pirna ngaruparana wonti jendrangundruja, mina pantjina warai. (Ngantjani‐jaura Jesu tepi terkakani ditji mandrulani.)
12Ma pur Pietro, levatosi, corse al monumento; ed avendo guardato dentro, non vide altro che le lenzuola, che giacevano quivi ; e se ne andò, maravigliandosi tra sè stesso di ciò ch'era avvenuto.
13Ja mai, mandru tanangundru nunkangupini ditjini ngura kulno wakaia wapana wonti, tala nunkani Emaus, nau Jerusalemingundru 60 Statia worita nganana wonti.
13OR ecco, due di loro in quello stesso giorno andavano in un castello, il cui nome era Emmaus, distante da Gerusalemme sessanta stadi.
14Ja pudla ngankamalina wonti jenia pratjanandru, mina pantjina warai.
14Ed essi ragionavan fra loro di tutte queste cose, ch'erano avvenute.
15Ja jendranguta pudla ngankamalinani ja jakalkijiribamalinani, bakana Jesus munta karakara wokarana wonti, ja pudlangunto wapana wonti.
15Ed avvenne che mentre ragionavano e discorrevano insieme, Gesù si accostò, e si mise a camminar con loro.
16Pudlani milki njurlunjurlurina wonti nina wata ngujamala.
16Or gli occhi loro erano ritenuti, per non conoscerlo.
17Nau pudlangu jatana wonti: „Mina jaura judla ngankamaliai paltuni, ja minandru judla ngaurongauro nganai?“
17Ed egli disse loro: Quali son questi ragionamenti, che voi tenete tra voi, camminando? e perchè siete mesti?
18Kulnujeli, tala nunkani Kleophas, kalabana wonti ja nunkangu jatana wonti: „Jidni kulnulu tidnapalara Jerusalemingu nganai, nulupini wata ngarana warai, mina naka tanangupini ditjini matja pantjina?“
18E l'uno, il cui nome era Cleopa, rispondendo, gli disse: Tu solo, dimorando in Gerusalemme, non sai le cose che in essa sono avvenute in questi giorni?
19Ja Nau pudlangu jatana wonti: „Mina?“ Pudla nunkangu jatana wonti: „Jenia Jesus Nazarenalandru, Naupini Propheta talku nganana wonti, ngankanali ja jaurali ngurunguru Godani ja kana wolarani.
19Ed egli disse loro: Quali? Ed essi gli dissero: Il fatto di Gesù Nazareno, il quale era un uomo profeta, potente in opere, e in parole, davanti a Dio, e davanti a tutto il popolo.
20Ja worderu Priesta pirnali ja kana kaparali ngaianinali nina naria ngulkujeli jinkila wiri, ja nina kunarkuni katibala wiri.
20E come i principali sacerdoti, ed i nostri magistrati l'hanno dato ad esser giudicato a morte, e l'hanno crocifisso.
21Ngaiani kalkanala, Nulu Israel kulkananto. Ja karari ditji parkulu nganai, jenia pratjana pantjila wiri.
21Or noi speravamo ch'egli fosse colui che avesse a riscattare Israele; ma ancora, oltre a tutto ciò, benchè sieno tre giorni che queste cose sono avvenute,
22Ja bakana widla palpali ngaianingundru ngaianina ngaruparibana warai, tana nguramarani nariwonpani wokarana warai.
22certe donne d'infra noi ci hanno fatti stupire; perciocchè, essendo andate la mattina a buon'ora al monumento,
23Ja tanali palku nunkani wata mankamankana warai ja tikana warai ja jatana warai, tanali angela mudla matja najina, tana jatai, Nau tepi nganai.
23e non avendo trovato il corpo d'esso, son venute, dicendo d'aver veduta una visione d'angeli, i quali dicono ch'egli vive.
24Ja palpa ngaianingundru narikutuni wokarana warai, ja jeruja mankamankana warai, worderu widla likaukaubana warai; windri nina tanali wata najina warai.“
24Ed alcuni de' nostri sono andati al monumento, ed hanno trovato così, come le donne avean detto; ma non han veduto Gesù.
25Ja Nau pudlangu jatana wonti: „Judla kana patipati ja ngara ngurunguru jenia pratjana morlalu ngundrala, mina Prophetali kaukaubana wonti.
25Allora egli disse loro: O insensati, e tardi di cuore a credere a tutte le cose che i profeti hanno dette!
26Wata jenia Christulu ketjaketjananto ja pirnalani nunkanani wirinanto?“
26Non conveniva egli che il Cristo sofferisse queste cose, e così entrasse nella sua gloria?
27Ja Nulu wonina wonti pudlangu Mosingundru ja Propheta pratjanandru jenia mildiri ngankala, mina tanali jaurani tananani pratjanani jatana wonti.
27E cominciando da Mosè, e seguendo per tutti i profeti, dichiarò loro in tutte le scritture le cose ch'erano di lui.
28Ja tana nunkangupini nguraia karakara wokarana wonti wodajeri pudla wapananto; ja Nulu malka wondrana wonti, Nau wiringananto.
28Ed essendo giunti al castello, ove andavano, egli fece vista d'andar più lungi.
29Ja pudlali nina parparali ngankana wonti ja jatana wonti: „Ngalingu ngamamai, ngangau matja kalkaurariai ja ditji panila.“ Ja Nau wirina wonti pudlangu jela ngamala.
29Ma essi gli fecer forza, dicendo: Rimani con noi, perciocchè ei si fa sera, e il giorno è già dichinato. Egli adunque entrò nell'albergo , per rimaner con loro.
30Ja jendranguta Nau pudlangunto matja ngamana ngarina, Nulu buka patana wonti ja nina ngurungutana wonti ja wokaribana wonti ja pudlangu jinkina wonti.
30E quando egli si fu messo a tavola con loro, prese il pane, e fece la benedizione; e rotto lo, lo distribuì loro.
31Pudla milki piririna wonti, ja pudlali nina ngujamana wonti; ja Nau pudlangundru kutingana wonti.
31E gli occhi loro furono aperti, e lo riconobbero; ma egli sparì da loro.
32Ja pudla ngankamalina wonti: „Wata ngaldra ngara jerkina warai, worderu Nulu paltuni ngaldrangu kaukaubana warai, ja worderu Nulu ngaldrangu jaura worana mildiri ngankana warai?“
32Ed essi dissero l'uno all'altro: Non ardeva il cuor nostro in noi, mentre egli ci parlava per la via, e ci apriva le scritture?
33Ja pudla nunkangupini ditjini jiritjina wonti ja Jerusalemia tikana karitjina wonti; ja pudlali marapratjana ja kulno ja tanana tanangunto matja jurborina, mankamankana wonti.
33E in quella stessa ora si levarono, e ritornarono in Gerusalemme, e trovarono raunati gli undici, e quelli ch'erano con loro.
34Ja tana jatana wonti: „Kapara morlalu jiritjina warai ja Simoningu wondraterina warai!“
34I quali dicevano: Il Signore è veramente risuscitato, ed è apparito a Simone.
35Ja pudlali kaukaubana wonti mina paltuni matja pantjina, ja worderu pudlali nina ngujamana warai buka wokaribanani. (Ngantjani‐jaura Jesu tepi terkakani ditji parkulani.)
35Ed essi ancora raccontarono le cose avvenute loro per la via, e come egli era stato riconosciuto da loro nel rompere il pane.
36Tana jenia kaukaubijiribamalinani Jesus munta tanangu terti terkana wonti ja tanangu jatana wonti: „Murla jurangunto nganaiatimai!“
36ORA, mentre essi ragionavano queste cose, Gesù stesso comparve nel mezzo di loro, e disse loro: Pace a voi.
37Tana ngarrana wonti ja japali pirna pantjina wonti, ja tanali ngundrana wonti, tanali jaola najiai.
37Ma essi, smarriti, ed impauriti, pensavano vedere uno spirito.
38Ja Nau tanangu jatana wonti: „Minandru jura japali pirna nganai; ja minandru ngarali juranali mangangankana jiritjiai?
38Ed egli disse loro: Perchè siete turbati? e perchè salgono ragionamenti ne' cuori vostri?
39Ngana mara ja ngana tidna najianau, ngani munta Nauja nganai; ngana karakaranau ja najianau, ngangau jaolali wata palku ja moku ngamalkai, worderu jura najiai ngato ngamalkanani.“
39Vedete le mie mani, e i miei piedi; perciocchè io son desso; palpatemi, e vedete; poichè uno spirito non ha carne, nè ossa, come mi vedete avere.
40Ja Nau jenia matja jatana, Nau mara ja tidna tanangu wondraterina wonti.
40E detto questo, mostrò loro le mani, e i piedi.
41Ngangau tanali mankinandru wata morlalu ngundrana wonti ja ngaruparana wonti, Nau tanangu jatana wonti: „Jura ninkida palpa ngamalkai tajinanto?“
41Ma, non credendo essi ancora per l'allegrezza, e maravigliandosi, egli disse loro: Avete voi qui alcuna cosa da mangiare?
42Tanali nunkangu paru buru kulno, matja wajina, ja pitjambu jinkina wonti.
42Ed essi gli diedero un pezzo di pesce arrostito, e di un fiale di miele.
43Ja Nulu nina patana wonti ja tanangu milkini tajina wonti.
43Ed egli presolo, mangiò in lor presenza.
44Nau tanangu jatana wonti: „Tanapini jaura ngakani nganai, tananaia ngato jurangu kaukaubanala ngani jurangunto nganana, ngangau pratjana morlalu pantjinanto mina Mosini jirijiribani jaurani ja Prophetani ja wima jaurani ngakangundru dakanala parai.“
44Poi disse loro: Questi sono i ragionamenti che io vi teneva, essendo ancora con voi: che conveniva che tutte le cose scritte di me nella legge di Mosè, e ne' profeti, e ne' salmi, fossero adempiute.
45Ngadani Nulu tjuru tanani piri ngankana wonti jaura worana ngujamananto.
45Allora egli aperse loro la mente, per intendere le scritture.
46Ja Nau tanangu jatana wonti: „Jeruja dakanala parai, ja jeruja Christus ketjaketjananto, ja ditjini parkulani jiritjinanto.
46E disse loro: Così è scritto, e così conveniva che il Cristo sofferisse, ed al terzo giorno risuscitasse da' morti;
47Ngangau tanali talani nunkanani madlentjandru karitjina ja madlentji kalingana kanani warupotuni kaukaubananto ja Jerusalemingu woninanto.
47e che nel suo nome si predicasse ravvedimento, e remission dei peccati, fra tutte le genti, cominciando da Gerusalemme.
48Jura jenia pratjanandru morlalu kuranietja nganai.
48Or voi siete testimoni di queste cose.
49Ja mai, ngato jurangu Ngaperaia ngakanaia talpada‐kanila jinpala nganai; Jerusalem ngurani ngamanau, jura ngurula mirindru widmaterilalu.“
49Ed ecco, io mando sopra voi la promessa del Padre mio; or voi, dimorate nella città di Gerusalemme, finchè siate rivestiti della virtù da alto.
50Ngadani Nulu tanana Bethaniaia dunkalkana wonti, ja Nau mara ngutaterina wonti, ja Nulu tanana ngurungutana wonti.
50POI li menò fuori fino in Betania; e, levate le mani in alto, li benedisse.
51Ja jendranguta Nulu tanana matja ngurungutana, Nau tanangundru danina wonti ja pariwilpaia tarana wonti.
51Ed avvenne che mentre egli li benediceva, si dipartì da loro, ed era portato in su nel cielo.
52Ja tanali nunkangu matja pantjaterkana ngatjina, tana Jerusalemia tikana kurana wonti mankinali.
52Ed essi, adoratolo, ritornarono in Gerusalemme con grande allegrezza.
53Ja tana milingeru Godaia pungani ngamana wonti, ja Goda jurakokana wonti ja ngatjina wonti.
53Ed erano del continuo nel tempio, lodando, e benedicendo Iddio. Amen.
Tip: use the ← and → keys to turn chapters.