Juan
Chapter 11
Reina-Valera 1909

Read in

Smith–Van Dyck Arabic Bible (فان دايك)Brezhoneg (Breton Gospels, 1827)Judson Burmese Bible (1840)Chamorro: Gospels, Acts and PsalmsChinese Union Version, punctuated (Simplified)Chinese Union Version, punctuated (Traditional)Coptic New TestamentCoptic New Testament (Bohairic)Kralice Bible (1613)Testamenta Marra (Dieri New Testament)Petrus Canisius Bible, 1939 (De Heilige Schrift)Asang Khongca Bible (Eastern Khumi Chin, 2019)Berean Standard BibleDouay-Rheims Bible, American Edition (1899)King James Version with ApocryphaWorld English BibleLondona Biblio (Esperanto, 1910)Louis Segond 1910Lutherbibel 1912Greek New Testament, word by word (STEPBible TAGNT)Greek New Testament: 1904 Patriarchal Text (Byzantine)Greek New Testament: Byzantine Text (Robinson–Pierpont 2018)Greek New Testament: Textus ReceptusSBL Greek New TestamentBaibala Hemolele (Hawaiian Bible, 1868 revision)Modern Hebrew BibleDiodati Bibbia 1885Freedom Bible (フリーダム・バイブル)Korean Bible, 1910 (한국어 성경)Bible Mutal (Kosraean)Clementine Vulgate, 1598Baibal Olcim (Matupi Chin)Meriam Mir GospelsOld Persian Version (ترجمه قدیم)Kadede Kap (Pohnpeian New Testament and Psalms)Bíblia Portuguesa Mundial (Brazilian Portuguese)Synodal Translation (Синодальный перевод)Daničić–Karadžić Bible (1868), CyrillicReina-Valera 1909Biblia Takatifu (Swahili): New Testament portionsFreedom Bible (Thai)Tongan Bible, Revised West VersionKulish and Puluj Bible (1905)Vietnamese Bible (1923 translation)
vs Testamenta Marra (…

Compare with

Smith–Van Dyck Arabic Bible (فان دايك)Brezhoneg (Breton Gospels, 1827)Judson Burmese Bible (1840)Chamorro: Gospels, Acts and PsalmsChinese Union Version, punctuated (Simplified)Chinese Union Version, punctuated (Traditional)Coptic New TestamentCoptic New Testament (Bohairic)Kralice Bible (1613)Testamenta Marra (Dieri New Testament)Petrus Canisius Bible, 1939 (De Heilige Schrift)Asang Khongca Bible (Eastern Khumi Chin, 2019)Berean Standard BibleDouay-Rheims Bible, American Edition (1899)King James Version with ApocryphaWorld English BibleLondona Biblio (Esperanto, 1910)Louis Segond 1910Lutherbibel 1912Greek New Testament, word by word (STEPBible TAGNT)Greek New Testament: 1904 Patriarchal Text (Byzantine)Greek New Testament: Byzantine Text (Robinson–Pierpont 2018)Greek New Testament: Textus ReceptusSBL Greek New TestamentBaibala Hemolele (Hawaiian Bible, 1868 revision)Modern Hebrew BibleDiodati Bibbia 1885Freedom Bible (フリーダム・バイブル)Korean Bible, 1910 (한국어 성경)Bible Mutal (Kosraean)Clementine Vulgate, 1598Baibal Olcim (Matupi Chin)Meriam Mir GospelsOld Persian Version (ترجمه قدیم)Kadede Kap (Pohnpeian New Testament and Psalms)Bíblia Portuguesa Mundial (Brazilian Portuguese)Synodal Translation (Синодальный перевод)Daničić–Karadžić Bible (1868), CyrillicBiblia Takatifu (Swahili): New Testament portionsFreedom Bible (Thai)Tongan Bible, Revised West VersionKulish and Puluj Bible (1905)Vietnamese Bible (1923 translation)Stop comparing
Aa
Text size
Line width
Verse numbers

Juan 11

Reina-Valera 1909
Testamenta Marra (Dieri New Testament)
1ESTABA entonces enfermo uno llamado Lázaro, de Bethania, la aldea de María y de Marta su hermana.
1Kulno muntja nganana wonti, Lazarus Bethaniandru, Marianankani ja Marthanankani nankani kakuja ngurani.
2(Y María, cuyo hermano Lázaro estaba enfermo, era la que ungió al Señor con ungüento, y limpió sus pies con sus cabellos.)
2Nani Maria nganana wonti, nandru Kapara matja gildieli wiribana, ja tidna nunkani parali nankanali matja muja ngankana, nankani neji Lazarus muntja parana wonti.
3Enviaron, pues, sus hermanas á él, diciendo: Señor, he aquí, el que amas está enfermo.
3Kaku wulali nunkangu jinpana wonti ja jatana wonti: „Kaparajai, mai, nina jundru ngantjai, nau muntja parai.“
4Y oyéndolo Jesús, dijo: Esta enfermedad no es para muerte, mas por gloria de Dios, para que el Hijo de Dios sea glorificado por ella.
4Jesujeli jenia matja ngarana, Nau jatana wonti: „Naupini muntja wata naria nganai, a‐ai, Godaia pirnalandru, ngangau Godaia Ngatamura pirna pantjinanto nunkangundru.“
5Y amaba Jesús á Marta, y á su hermana, y á Lázaro.
5Jesujeli Martha ja kaku nankani ja Lazarus ngantjana wonti.
6Como oyó pues que estaba enfermo, quedóse aún dos días en aquel lugar donde estaba.
6Nulu matja ngarana, nau muntja, Nau ditji mandru morla nunkangupini pirini, woderi Nau nganana, ngamana wonti.
7Luego, después de esto, dijo á los discípulos: Vamos á Judea otra vez.
7Ngadani Nau milini nunkanani jatana wonti: „Ngaiana nakaldra Judaiaia palkananto!“
8Dícenle los discípulos: Rabbí, ahora procuraban los Judíos apedrearte, ¿y otra vez vas allá?
8Mili nunkani nunkangu jatana wonti: „Rabbi, kalkani Juda kanali wontina paraia jidna mardali dakala, ja nakaldra jidni jerra palkai?“
9Respondió Jesús: ¿No tiene el día doce horas? El que anduviere de día, no tropieza, porque ve la luz de este mundo.
9Jesujeli kalabana wonti: „Wata ditjiwirdri ditji karitjiai pota marapratjana ja mandru? Worana ditjini wiriai nau wata dakateriai, ngangau nulu nunkanipini mitaia praitji najiai;
10Mas el que anduviere de noche, tropieza, porque no hay luz en él.
10Worana tinkani wirariai, nau dakateriai, ngangau praitji wata nunkangu nganai.“
11Dicho esto, díceles después: Lázaro nuestro amigo duerme; mas voy á despertarle del sueño.
11Jenia Nau jatana wonti, ja ngadani Nau tanangu jatana wonti: „Lazarus kamaneli ngaianani mukaturarala wapaia; ja ngani wapai, nina jiritjibala.“
12Dijeron entonces sus discípulos: Señor, si duerme, salvo estará.
12Mili nunkani jatana wonti: „Kaparajai, nau mukaturaranani, nau tepi pantjinani.“
13Mas esto decía Jesús de la muerte de él: y ellos pensaron que hablaba del reposar del sueño.
13Jesus nunkani narindru jatana wonti: tanali ngundrana wonti, Nau jenia mukandru jatai.
14Entonces, pues, Jesús les dijo claramente: Lázaro es muerto;
14Ngadani Jesus tanangu talku jatana wonti: „Lazarus palila wiri,
15Y huélgome por vosotros, que yo no haya estado allí, para que creáis: mas vamos á él.
15Ja ngani mankiai jurangundru, ngani wata naka nganala wiri, ngangau jura morlalu ngundrananto; ngaiana nunkangu palkananto.“
16Dijo entonces Tomás, el que se dice el Dídimo, á sus condiscípulos: Vamos también nosotros, para que muramos con él.
16Thomas, nina tanali dikai Didymus, mili nguruni jatana wonti: „Ngaiana bakana palkananto nunkangu jela palila!“
17Vino pues Jesús, y halló que había ya cuatro días que estaba en el sepulcro.
17Jesus matja wokarana, Nulu nina mankamankana wonti, nau ditji mandru ja mandru narikutuni paranani.
18Y Bethania estaba cerca de Jerusalem, como quince estadios;
18Bethania Jerusalemingu karakara nganana wonti, Statia marapratjana ja mara wora worita.
19Y muchos de los Judíos habían venido á Marta y á María, á consolarlas de su hermano.
19Juda kana marapu Marthangu ja Mariangu wokarana wonti pudlana nejini pudlanani ngankalkala.
20Entonces Marta, como oyó que Jesús venía, salió á encontrarle; mas María se estuvo en casa.
20Marthandru matja ngarana Jesus wokaranani, nani wapana wonti nunkangu mandurila; Maria pungani ngamantina wonti.
21Y Marta dijo á Jesús: Señor, si hubieses estado aquí, mi hermano no fuera muerto;
21Marthani Jesungu jatana wonti: „Kaparajai, jidni ninkida ngananani, neji ngakani wata palinani.
22Mas también sé ahora, que todo lo que pidieres de Dios, te dará Dios.
22Bakana karari ngani milkila, minakulno jidni Godandru ngatjinani, jenia Godali jinkangu jinkila nganai.“
23Dícele Jesús: Resucitará tu hermano.
23Jesus nankangu jatana wonti: „Neji jinkani jiritjila nganai.“
24Marta le dice: Yo sé que resucitará en la resurrección en el día postrero.
24Marthani nunkangu jatana wonti: „Ngani milkila, nau jiritjila nganai tepi terkakani, ditjini ngadalani.“
25Dícele Jesús: Yo soy la resurrección y la vida: el que cree en mí, aunque esté muerto, vivirá.
25Jesus nankangu jatana wonti: „Ngani tepi terkakani ja tepi nganai. Warle ngakangu morlalu ngundrai, nau tepi ngamala nganai, bakana nau palinani.
26Y todo aquel que vive y cree en mí, no morirá eternamente. ¿Crees esto?
26Ja worana tepi ngamai ja ngakangu morlalu ngundrai, nau morlalu ngurali wata palila nganai. Jundru jenia morlalu ngundrai?“
27Dícele: Sí, Señor; yo he creído que tú eres el Cristo, el Hijo de Dios, que has venido al mundo.
27Nani nunkangu jatana wonti: „Kau Kaparajai, ngato morlalu ngundrai jidni Christus nganai, Godaia Ngatamura, Nauja mitani wokarananto.“
28Y esto dicho, fuése, y llamó en secreto á María su hermana, diciendo: El Maestro está aquí y te llama.
28Ja nani jenia matja jatana, nani wapana wonti ja kaku nankani Mariana kurukuru karkana wonti ja jatana wonti: „Ngujangujara jinkinietja ninkida nganai ja jidna karkai.“
29Ella, como lo oyó, levántase prestamente y viene á él.
29Nandru jenia matja ngarana, nani nurujeli jiritjina wonti ja nunkangu wokarana wonti.
30(Que aun no había llegado Jesús á la aldea, mas estaba en aquel lugar donde Marta le había encontrado.)
30Jesus jendranguta wata ngurani wokarana wonti, a‐ai, Nau nunkangupini pirini nganana wonti, woderi Marthani nunkangu mandurina wonti.
31Entonces los Judíos que estaban en casa con ella, y la consolaban, como vieron que María se había levantado prestamente, y había salido, siguiéronla, diciendo: Va al sepulcro á llorar allí.
31Juda kanali, tana nankangu jela pungani ngamana wonti ja nana ngankalkana wonti, najinani Maria nurujeli jiritjinani ja dunkanani, tana nankangu karipaterina wonti ja jatana wonti: „Nania narikutuja wapai naka jindrala.“
32Mas María, como vino donde estaba Jesús, viéndole, derribóse á sus pies, diciéndole: Señor, si hubieras estado aquí, no fuera muerto mi hermano.
32Maria naka wokaranani woderi Jesus nganana wonti, nandru nina matja najina, nani nunkangu tidnani woraterina wonti ja nunkangu jatana wonti: „Kaparajai, jidni ninkida ngananani, neji ngakani wata palinani.“
33Jesús entonces, como la vió llorando, y á los Judíos que habían venido juntamente con ella llorando, se conmovió en espíritu, y turbóse,
33Jesujeli nana jindranani najina, ja Juda kana, tana nankangunto matja wokarana, bakana jindranani, Nau Jaolali ngara jerkina wonti ja ngaratutututungana wonti.
34Y dijo: ¿Dónde le pusisteis? Dícenle: Señor, ven, y ve.
34Ja Nau jatana wonti: „Woderi jura nina kurala wiri?“ Tana nunkangu jatana wonti: „Kaparajai, kaparau ja najiau!“
35Y lloró Jesús.
35Ja Jesus wolkarina wonti.
36Dijeron entonces los Judíos: Mirad cómo le amaba.
36Juda kana jatana wonti: „Najianau worderu Nulia ninaia ngantjana paraia!“
37Y algunos de ellos dijeron: ¿No podía éste que abrió los ojos al ciego, hacer que éste no muriera?
37Palpa tanangundru jatana wonti: „Naupara, Nulia butjuja milki piri ngankana paraia, ngandandarina paraia ngankala, bakana Naupini wata palinanto?“
38Y Jesús, conmoviéndose otra vez en sí mismo, vino al sepulcro. Era una cueva, la cual tenía una piedra encima.
38Jesus nakaldra ngara jerkina wonti ja narikutuni wokarana wonti. Nau minka nganana wonti, ja marda nunkangu parana wonti.
39Dice Jesús: Quitad la piedra. Marta, la hermana del que se había muerto, le dice: Señor, hiede ya, que es de cuatro días.
39Jesus jatana wonti: „Nina marda tirimalkanau.“ Martha, naria kaku, nunkangu jatana wonti: „Kaparajai, nauja matja paniai, ngangau nauja ditji mandru ja mandru parai.“
40Jesús le dice: ¿No te he dicho que, si creyeres, verás la gloria de Dios?
40Jesus nankangu jatana wonti: „Ngani jinkangu wata jatana warai, jundru morlalu ngundranani, jundru Godaia pirnala najila nganai?“
41Entonces quitaron la piedra de donde el muerto había sido puesto. Y Jesús, alzando los ojos arriba, dijo: Padre, gracias te doy que me has oído.
41Tanali nina marda tirimalkana wonti, woderi nau nari paranani. Ja Jesus milki tjenmana wonti ja jatana wonti: „Ngaperiai, ngato jidna jurakokala wapaia, ngangau jundru ngana ngarana warai.
42Que yo sabía que siempre me oyes; mas por causa de la compañía que está alrededor, lo dije, para que crean que tú me has enviado.
42Ngani milkila, jundru ngana milingeru ngarai: windri kana wolarandru, tanaia karakara terkai, ngani jenia jatana warai, ngangau tanalia morlalu ngundrananto, jundru ngana jinpanala.“
43Y habiendo dicho estas cosas, clamó á gran voz: Lázaro, ven fuera.
43Ja Nau jenia matja jatana, Nau ngaiala pirnali karkana wonti: „Lazarujai dunkau!“
44Y el que había estado muerto, salió, atadas las manos y los pies con vendas; y su rostro estaba envuelto en un sudario. Díceles Jesús: Desatadle, y dejadle ir.
44Ja nau narila dunkana wonti mara ja tidna nari katieli karaterini, ja nunkangu mudlani kangu kati paranani. Jesus tanangu jatana wonti: „Ninaia dukaranau ja worani patanau!“
45Entonces muchos de los Judíos que habían venido á María, y habían visto lo que había hecho Jesús, creyeron en él.
45Juda kana marapujeli tana Mariangu wokarana wonti ja najina wonti mina Jesujeli ngankana wonti, tana nunkangu morlalu ngundrana wonti.
46Mas algunos de ellos fueron á los Fariseos, y dijéronles lo que Jesús había hecho.
46Palpa tanangundru Pharisaiaia wapana wonti ja tanangu kaukaubana wonti mina Jesujeli ngankana warai.
47Entonces los pontífices y los Fariseos juntaron concilio, y decían: ¿Qué hacemos? porque este hombre hace muchas señales.
47Priesta pirnali ja Pharisaiali kana kapara jurborilkana wonti ja jatana wonti: „Mina ngaiana ngankananto? Nulupini kanali malka marapu ngankai.
48Si le dejamos así, todos creerán en él: y vendrán los Romanos, y quitarán nuestro lugar y la nación.
48Ngaiana nina jeruja worani patanani, tanali pratjanali nunkangu morlalu ngundrala nganai; ja Roma kana wokarala nganai ja ngaianani piri ja kana wolara manila nganai.“
49Y Caifás, uno de ellos, sumo pontífice de aquel año, les dijo: Vosotros no sabéis nada;
49Kulno tanangundru, Kaiphas, nau nunkangupini kilpawoldrani Priesta pirna nganana wonti, tanangu jatana wonti: „Jura panila ngujamai.
50Ni pensáis que nos conviene que un hombre muera por el pueblo, y no que toda la nación se pierda.
50Jura bakana wata ngundrai, ngaianangu morla ngumu nganai, kana kulno kana wolarani palinanto, ja wata kana wolara tintaterinanto.“
51Mas esto no lo dijo de sí mismo; sino que, como era el sumo pontífice de aquel año, profetizó que Jesús había de morir por la nación:
51Jenia nau wata munta jatana wonti, a‐ai, ngangau nau nunkangupini kilpawoldrani Priesta pirna nganana wonti, nulu talpadakana wonti Jesus palinanto kana wolarani.
52Y no solamente por aquella nación, mas también para que juntase en uno los hijos de Dios que estaban derramados.
52Ja wata windri kana wolarani, a‐ai, Nulu bakana Godaia kupa, tana piltjaru ngamanani, kulnukulnuni ngankananto.
53Así que, desde aquel día consultaban juntos de matarle.
53Nunkangupini ditjindru tana ngankamalina wonti nina naria nandrala.
54Por tanto, Jesús ya no andaba manifiestamente entre los Judíos; mas fuése de allí á la tierra que está junto al desierto, á una ciudad que se llama Ephraim: y estábase allí con sus discípulos.
54Jesus wata morla Juda kanani kantji wirarina wonti, a‐ai, Nau nakandruka puntina wonti mita pitaraia karakaraia, ngura kulnuja, tala nunkani Ephraim, ja Nau naka ngamana wonti nunkani milinto.
55Y la Pascua de los Judíos estaba cerca: y muchos subieron de aquella tierra á Jerusalem antes de la Pascua, para purificarse;
55Juda kanaia Passa karakara nganana wonti, ja marapu nunkangupini mitandru Jerusalemia tarana wonti Passani ngopera, kulirkaterila.
56Y buscaban á Jesús, y hablaban los unos con los otros estando en el templo: ¿Qué os parece, que no vendrá á la fiesta?
56Tanali Jesus wontina wonti, ja Godaia pungani ngankamalina wonti ja jatana wonti: „Mina jura ngundrai? Nau wata ditji pirnani wokarala nganai?“
57Y los pontífices y los Fariseos habían dado mandamiento, que si alguno supiese dónde estuviera, lo manifestase, para que le prendiesen.
57Priesta pirnali ja bakana Pharisaiali jirijiribani jaura jinkina wonti, woranakulno milkila, woderi Nau nganai, nulu jenia wondrananto, ngangau tanali nina patananto.

Tip: use the ← and → keys to turn chapters.