Evangelo Di S. Luca
Chapter 9
Diodati Bibbia 1885

Read in

Smith–Van Dyck Arabic Bible (فان دايك)Brezhoneg (Breton Gospels, 1827)Judson Burmese Bible (1840)Chamorro: Gospels, Acts and PsalmsChinese Union Version, punctuated (Simplified)Chinese Union Version, punctuated (Traditional)Coptic New TestamentCoptic New Testament (Bohairic)Kralice Bible (1613)Testamenta Marra (Dieri New Testament)Petrus Canisius Bible, 1939 (De Heilige Schrift)Asang Khongca Bible (Eastern Khumi Chin, 2019)Berean Standard BibleDouay-Rheims Bible, American Edition (1899)King James Version with ApocryphaWorld English BibleLondona Biblio (Esperanto, 1910)Louis Segond 1910Lutherbibel 1912Greek New Testament, word by word (STEPBible TAGNT)Greek New Testament: 1904 Patriarchal Text (Byzantine)Greek New Testament: Byzantine Text (Robinson–Pierpont 2018)Greek New Testament: Textus ReceptusSBL Greek New TestamentBaibala Hemolele (Hawaiian Bible, 1868 revision)Modern Hebrew BibleDiodati Bibbia 1885Freedom Bible (フリーダム・バイブル)Korean Bible, 1910 (한국어 성경)Bible Mutal (Kosraean)Clementine Vulgate, 1598Baibal Olcim (Matupi Chin)Meriam Mir GospelsOld Persian Version (ترجمه قدیم)Kadede Kap (Pohnpeian New Testament and Psalms)Bíblia Portuguesa Mundial (Brazilian Portuguese)Cornilescu Bible (1924), Cyrillic scriptSynodal Translation (Синодальный перевод)Daničić–Karadžić Bible (1868), CyrillicReina-Valera 1909Biblia Takatifu (Swahili): New Testament portionsFreedom Bible (Thai)Tongan Bible, Revised West VersionKulish and Puluj Bible (1905)Vietnamese Bible (1923 translation)
vs Testamenta Marra (…

Compare with

Smith–Van Dyck Arabic Bible (فان دايك)Brezhoneg (Breton Gospels, 1827)Judson Burmese Bible (1840)Chamorro: Gospels, Acts and PsalmsChinese Union Version, punctuated (Simplified)Chinese Union Version, punctuated (Traditional)Coptic New TestamentCoptic New Testament (Bohairic)Kralice Bible (1613)Testamenta Marra (Dieri New Testament)Petrus Canisius Bible, 1939 (De Heilige Schrift)Asang Khongca Bible (Eastern Khumi Chin, 2019)Berean Standard BibleDouay-Rheims Bible, American Edition (1899)King James Version with ApocryphaWorld English BibleLondona Biblio (Esperanto, 1910)Louis Segond 1910Lutherbibel 1912Greek New Testament, word by word (STEPBible TAGNT)Greek New Testament: 1904 Patriarchal Text (Byzantine)Greek New Testament: Byzantine Text (Robinson–Pierpont 2018)Greek New Testament: Textus ReceptusSBL Greek New TestamentBaibala Hemolele (Hawaiian Bible, 1868 revision)Modern Hebrew BibleFreedom Bible (フリーダム・バイブル)Korean Bible, 1910 (한국어 성경)Bible Mutal (Kosraean)Clementine Vulgate, 1598Baibal Olcim (Matupi Chin)Meriam Mir GospelsOld Persian Version (ترجمه قدیم)Kadede Kap (Pohnpeian New Testament and Psalms)Bíblia Portuguesa Mundial (Brazilian Portuguese)Cornilescu Bible (1924), Cyrillic scriptSynodal Translation (Синодальный перевод)Daničić–Karadžić Bible (1868), CyrillicReina-Valera 1909Biblia Takatifu (Swahili): New Testament portionsFreedom Bible (Thai)Tongan Bible, Revised West VersionKulish and Puluj Bible (1905)Vietnamese Bible (1923 translation)Stop comparing
Aa
Text size
Line width
Verse numbers

Evangelo Di S. Luca 9

Diodati Bibbia 1885
Testamenta Marra (Dieri New Testament)
1ORA, chiamati tutti insieme i suoi dodici discepoli, diede loro potere, ed autorità sopra tutti i demoni, e di guarir le malattie.
1Nulu mili marapratjana ja mandru nunkani karkana wonti, ja tanangu pirnala ja ngurula jinkina wonti kutji murumuru pratjanaia, ja muntjandru tepi ngankala.
2E li mandò a predicare il regno di Dio, ed a guarire gl'infermi.
2Ja Nulu tanana jinpana wonti Godaia mililandru ngujangujara jinkila, ja kana muntja tepi ngankala.
3E disse loro: Non togliete nulla per lo cammino: nè bastoni, nè tasca, nè pane, nè danari; parimente, non abbiate ciascuno due vesti.
3Ja Nau tanangu jatana wonti: „Panila paltuni manianimai; wata wonapita, wata billi, wata buka, wata mardatandra; jura bakana wata kati mandru ngamalkananto.
4E in qualunque casa sarete entrati, in quella dimorate, e di quella partite.
4Ja mina pungani jura matja wirina, naka ngamanimai, ja nakandru wirarianimai.
5E se alcuni non vi ricevono, uscite di quella città, e scotete eziandio la polvere dai vostri piedi, in testimonianza contro a loro.
5Ja worderuntjali jurana wata patala nganai, nunkangupini ngurandru dunkanimai, ja bakana puturu jurani tidnandru kantikantianimai malka nganala tanangu.“
6Ed essi, partitisi, andavano attorno per le castella, evangelizzando, e facendo guarigioni per tutto.
6Tana wapana kurana wonti, ja ngura kulno ja kulnuni palkingana wonti, paruparu ngantjani jaura kaukaubala ja tepi ngankala.
7OR Erode il tetrarca udì tutte le cose fatte da Gesù, e n'era perplesso; perciocchè si diceva da alcuni, che Giovanni era risuscitato da' morti;
7Herodili mitaia kapakaparali pratjana ngarana, mina nunkangundru pantjinani, nau japali nganana wonti, ngangau palpa jatana wonti: „Johannes narindru matja jiritjina.“
8e da altri, che Elia era apparito; e da altri, che uno de' profeti antichi era risuscitato.
8Palpa: „Elias wondraterina warai;“ palpa: „Propheta kulno warula narindru matja jiritjina.“
9Ed Erode disse: Io ho decapitato Giovanni; chi è dunque costui, del quale io odo cotali cose? E cercava di vederlo.
9Ja Herodes jatana wonti: „Nina Johannes mangatandra ngato wokaribana paraia: ja worana Naupini nganai, nunkangundru ngato jenia ngarai?“ Ja nulu ngantjana wonti nina najila.
10E GLI apostoli, essendo ritornati, raccontarono a Gesù tutte le cose che aveano fatte. Ed egli, avendoli presi seco, si ritrasse in disparte, in un luogo deserto della città detta Betsaida.
10Ja Apostela matja tikana, tanali nunkangu kaukaubana wonti, mina pirnala tanali ngankanala; ja Nulu tanana tjirimalkana wonti, ja ngura kulnuja, tala nunkani Bethsaida, kutingana wonti.
11Ma le turbe, avendo lo saputo, lo seguitarono; ed egli, accoltele, ragionava loro del regno di Dio, e guariva coloro che avean bisogno di guarigione.
11Kana wolarali jenia ngujamana, tana nunkangu karipaterina wonti; ja Nulu tanana patana wonti, ja tanangu Godaia mililandru kaukaubana wonti, ja kana muntja Nulu tepi ngankana wonti.
12Or il giorno cominciava a dichinare; e i dodici, accostatisi, gli dissero: Licenzia la moltitudine, acciocchè se ne vadano per le castella, e il contado d'intorno; ed alberghino, e trovino da mangiare; perciocchè noi siam qui in luogo deserto.
12Ditji kunarkuni mili marapratjana ja mandru nunkangu wokarana wonti ja jatana wonti: „Kana wolara jinpau, ngangau tanaia ngura pirnani ja wakani wirinanto bukaia; ngangau ngaiana ninkida pitarani nganai.“
13Ma egli disse loro: Date lor voi da mangiare. Ed essi dissero: Noi non abbiam altro che cinque pani e due pesci; se già non andassimo a comperar della vittuaglia per tutto questo popolo.
13Nau tanangu jatana wonti: „Jura tanangu jinkianau tajinanto!“ Tana jatana wonti: „Ngaiani ninkida windri buka ngunku mara wora ja paru mandru ngamalkai; ngaiani kara wapananto, ja tanangupini kana wolarani buka burungankananto?“
14Perciocchè erano intorno a cinquemila uomini. Ma egli disse a' suoi discepoli: Fateli coricare in terra per cerchi, a cinquanta per cerchio .
14Ngangau tana kana 5000 nganana wonti. Nau milini nunkanani jatana wonti: „Tanaia ngamana ngarinanto witta kulno ja kulno, milingeru marapratjana pota mara wora.“
15Ed essi fecero così, e li fecero coricar tutti.
15Ja tanali jeruja ngankana wonti, ja pratjana ngamana ngarina wonti.
16Ed egli prese i cinque pani, e i due pesci; e levati gli occhi al cielo, li benedisse, e li ruppe, e li diede a' suoi discepoli, per metter li davanti alla moltitudine.
16Nulu buka ngunku mara wora ja paru mandru patana wonti ja pariwilpani najina tarana wonti, ja tanana ngurungutana wonti, ja tanana wokaribana wonti, ja milini nunkanani jinkina wonti, tana kana wolarani jinkinanto.
17E tutti mangiarono, e furono saziati; e si levò de' pezzi, ch'eran loro avanzati, dodici corbelli.
17Ja tanali tajina wonti ja jerturina wonti, ja tanali buka worduwordu kampana wonti billi marapratjana ja mandru manamiri.
18OR avvenne che, essendo egli in orazione in disparte, i discepoli erano con lui. Ed egli li domandò, dicendo: Chi dicono le turbe che io sono?
18Ja jendranguta Nau kulnulu ngatjinani, mili nunkangu jurborina wonti; ja Nulu tanana jekibana wonti ja jatana wonti: „Mina kana jatai, worana ngani?“
19Ed essi, rispondendo, dissero: Alcuni , Giovanni Battista, ed altri, Elia, ed altri, che uno de' profeti antichi è risuscitato.
19Tanali kalabana wonti ja jatana wonti: „Johannes multibanietja; palpa Elias; palpa jatai Propheta kulno warula matja jiritjina.“
20Ed egli disse loro: E voi, chi dite ch'io sono? E Pietro, rispondendo, disse: Il Cristo di Dio.
20Nau tanangu jatana wonti: „Mina jura jatai, worana ngani nganai?“ Petrulu kalabana wonti ja jatana wonti: „Godaia Christus.“
21Ed egli divietò loro strettamente che nol dicessero ad alcuno;
21Nulu tanana daudauana wonti, ja tanangu jirijiribana wonti, wata kulnuni jenia kaukaubala.
22dicendo: Ei conviene che il Figliuol dell'uomo patisca molte cose, e sia riprovato dagli anziani, e da' principali sacerdoti, e dagli Scribi; e sia ucciso, e risusciti al terzo giorno.
22Nau jatana wonti: „Kanaia Ngatamura pirna ketjaketjananto, ja pinaru worali ja Priesta pirnali ja jaura jinkinietjali ninaia worala nganai ja nari ngankala nganai, ja ditjini parkulani Nau jiritjila nganai.“
23DICEVA, oltre a ciò, a tutti: Se alcuno vuol venir dietro a me, rinunzii a sè stesso, e tolga ogni dì la sua croce in ispalla, e mi seguiti.
23Nau pratjanani jatana wonti: „Warle ngantjai ngakangu karipaterila, nau munta panila ngundrateriatimai, ja nulu kunarku nunkani ditji pratjanani maniatimai, ja ngakangu karipateriatimai.
24Perciocchè, chi avrà voluto salvar la vita sua la perderà; ma chi avrà perduta la vita sua, per me, la salverà.
24Ngangau warle tepi nunkani ngantjai kulkala, nulu nina tintala nganai; ja warle tepi nunkani tinkai ngakangundru, nulu nina kulkala nganai.
25Perciocchè, che giova egli all'uomo, se guadagna tutto il mondo, e perde sè stesso, ovvero è punito nella vita?
25Ngangau jenia kanani ngumu nganai kara, nulu mita maru maninani, ja munta tintaterinani kara, nandraterinani kara?
26Perciocchè, se alcuno ha vergogna di me, e delle mie parole, il Figliuol dell'uomo altresì avrà vergogna di lui, quando egli verrà nella gloria sua, e del Padre suo, e de' santi angeli.
26Ngangau worananau ngakangundru ja ngakani jaurandru nintali nganai, nunkangundru bakana Kanaia Ngatamura nintali nganala nganai, Nau nunkanani, ja ngaperaia, ja angela kulikiria pirnalani wokarala nganai.
27Or io vi dico in verità, che alcuni di coloro che son qui presenti non gusteranno la morte, che prima non abbiano veduto il regno di Dio.
27Morlalu ngani jurangu jatai: Tanangundru palpa, ninkida terkala wapaia, tanalipini nari wata wontjala nganai, tanali Godaia milila najinantulu.“
28OR avvenne che, intorno ad otto giorni appresso questi ragionamenti, egli prese seco Pietro, Giovanni, e Giacomo, e salì in sul monte per orare.
28Jendranguta Nulu tanapini jaura matja mudana, ditji mara wora ja parkulani, Nulu Petrus ja Johannes ja Jakobus patana wonti, ja mardawonpaia tarana wonti ngatjila.
29E mentre egli orava, il sembiante della sua faccia fu mutato, e la sua veste divenne candida folgorante.
29Ja Nau ngatjinani, mudla nunkani njeranjerarina wonti, ja kati nunkani bulurina wonti ja kintjalkururina wonti.
30Ed ecco, due uomini parlavano con lui, i quali erano Mosè ed Elia.
30Ja mai, kana mandru nunkangu ngankamalina wonti, pudla Moses ja Elias nganana wonti.
31I quali, appariti in gloria, parlavano della fine di esso, la quale egli doveva compiere in Gerusalemme.
31Pudla pirnalali wondraterina wonti, ja mudana nunkani kaukaubana wonti, nina Nulu morlalu ngankananto Jerusalemini.
32Or Pietro, e coloro ch' eran con lui, erano aggravati di sonno; e quando si furono svegliati, videro la gloria di esso, e que' due uomini, ch'eran con lui.
32Petrus ja pudla nunkangunto jindina wonti; ngangau tanali matja tepi ngamana, tanali pirnala nunkani najina wonti, ja kana mandru nunkangunto terkanani.
33E come essi si dipartivano da lui, Pietro disse a Gesù: Maestro, egli è bene che noi stiamo qui; facciamo adunque tre tabernacoli: uno a te, uno a Mosè, ed uno ad Elia; non sapendo ciò ch'egli si dicesse.
33Ja jendranguta pudla nunkangundru kutinganani, Petrus Jesungu jatana wonti: „Kaparajai, ninkida ngaianangu ngumu nganai; ngaiani punga parkulu wotila nganai, jinkani kulno, Mosini kulno, ja Eliani kulno;“ ja nau ko nganana wonti, mina nau jatai.
34Ma, mentre egli diceva queste cose, venne una nuvola, che adombrò quelli; e i discepoli temettero, quando quelli entrarono nella nuvola.
34Nau jenia jatana, talara palku wokarana wonti ja tanana walpadakana wonti; ja tana japali pirna pantjina wonti, pudla talara palkuni wirinani.
35Ed una voce venne dalla nuvola, dicendo: Quest'è il mio diletto Figliuolo; ascoltatelo.
35Ja ngaiala kulno talara palkundru pantjina wonti ja jatana wonti: „Naupini Ngatamura ngantjalu ngakani nganai; ninaia ngaraiatinimai!“
36E in quello stante che si facea quella voce, Gesù si trovò tutto solo. Or essi tacquero, e non rapportarono in quei giorni ad alcuno nella delle cose che aveano vedute.
36Ja nau ngaiala pantjinani, tanali Jesus kulnulu mankamankana wonti. Ja tana ngapu nganana wonti, ja wata kulnuni tanangupini ditjini kaukaubana wonti nunkangundru, mina tanali matja najina.
37OR avvenne il giorno seguente, che, essendo scesi dal monte, una gran moltitudine venne incontro a Gesù.
37Jendranguta ditji kulnuni, tana mardawonpandru matja ngarina, kana wolara nunkangu jurborina wonti.
38Ed ecco, un uomo d'infra la moltitudine sclamò, dicendo: Maestro, io ti prego, riguarda al mio figliuolo; perciocchè egli mi è unico.
38Ja mai, kana kulno kana wolarandru maritjina wonti ja jatana wonti: „Ngujangujara jinkinietjajai, ngani jinkangu ngatjiai, ngatamura kunakulno ngakani najiau.
39Ed ecco, uno spirito lo prende, ed egli di subito grida; e lo spirito lo dirompe, ed egli schiuma; e quello a fatica si parte da lui, fiaccandolo.
39Ja mai, kutjieli nina patai, ja nurujeli nau maritjiai, ja nulu nina diadialkai, jeruja nau ngaltja wiltjiwiltjiriai, ja mankali nau nunkangundru kutingai ja nandrai.
40Ed io ho pregati i tuoi discepoli che lo cacciassero, ma non hanno potuto.
40Ja ngani milini jinkanani ngatjina warai, tanali nina dunkalkananto, ja tanaia ngandandarina warai.“
41E Gesù, rispondendo, disse: O generazione incredula e perversa, infino a quando omai sarò con voi, e vi comporterò? Mena qua il tuo figliuolo.
41Jesujeli kalabana wonti ja jatana wonti: „Jidni nguja gilbarinietja ja tjautjau, wintaranaia ngani jurangu jela nganai? Wintaranaia ngato jurana ngamalkala nganai? Ngatamura jinkani ninkidani padakanimai!“
42E come egli era ancora tra via, il demonio lo diruppe, e lo straziò. Ma Gesù sgridò lo spirito immondo, e guarì il fanciullo, e lo rendè a suo padre.
42Nau karakara wokaranani, kutjieli nina patana wonti, ja nina matala ngankana wonti; ja Jesujeli kutji murumuru dikidikibana wonti, ja nina kanku tepi ngankana wonti, ja nina ngaperani nunkanani nakaldra jinkina tikana wonti.
43E tutti sbigottivano della grandezza di Dio. Ora, mentre tutti si maravigliavano di tutte le cose che Gesù faceva, egli disse a' suoi discepoli:
43Pratjana Godaia pirnalandru ngaruparana wonti. Tana pratjana ngaruparanani pratjanandru, mina Jesujeli matja ngankana, Nau milini nunkanani jatana wonti:
44Voi, riponetevi queste parole nelle orecchie; perciocchè il Figliuol dell'uomo sarà dato nelle mani degli uomini.
44„Tananapini jaura talpali patanimai; ngangau tanali Kanaia Ngatamura kana marani ngulkujeli jinkila nganai.“
45Ma essi ignoravano quel detto, ed era loro nascosto; per modo che non l'intendevano, e temevano di domandarlo intorno a quel detto.
45Tanali ninapini jaura wata ngujamana wonti, ja jenia tanangu kurukuru nganana wonti, tanali jenia wata patananto; ja tana japali nganana wonti, nina jenia jaurandru jakalkala.
46POI si mosse fra loro una quistione: chi di loro fosse il maggiore.
46Ja tanali ngundrana wonti, worana morla pirna nganai tanangundru.
47E Gesù, veduto il pensier del cuor loro, prese un piccol fanciullo, e lo fece stare appresso di sè.
47Jesujeli tanani ngarali ngundranani ngujamana, Nulu kupa waka kulno patana wonti, ja nina nunkangu karakara terkibana wonti.
48E disse loro: Chi riceve questo piccol fanciullo, nel nome mio, riceve me; e chi riceve me, riceve colui che mi ha mandato; perciocchè chi è il minimo di tutti voi, esso è grande.
48Ja tanangu jatana wonti: „Warle ninapini kupa patai ngakani talandru, nulia ngana patai; ja warle ngana patai, nulia ninapini patai, Nulia ngana jinpanala. Ngangau worana jurangundru pratjanani waka nganai, nauja pirna nganala nganai.“
49OR Giovanni gli fece motto, e disse: Maestro, noi abbiam veduto uno che cacciava i demoni nel nome tuo, e glielo abbiam divietato, perciocchè egli non ti seguita con noi.
49Johannili kalabana wonti ja jatana wonti: „Kaparajai, ngaiani kulno najina paraia, nulu talani jinkanani kutji dunkalkanani, ja ngaiani nina daudauana paraia, ngangau nau wata ngaianingunto wapai.“
50Ma Gesù gli disse: Non gliel divietate, perciocchè chi non è contro a noi è per noi.
50Ja Jesus nunkangu jatana wonti: „Wata daudauanau; ngangau worana wata tula ngaianani nganai, nau kamaneli ngaianani.“
51OR avvenne che, compiendosi il tempo ch'egli dovea essere accolto in cielo , egli si mise risolutamente in via per andare a Gerusalemme.
51Jendranguta, ditji nunkani miririnani, nau puntina wonti, ja Nulu mudlamudla kurana wonti Jerusalemia palkala.
52E mandò davanti a sè de' messi, i quali essendo partiti, entrarono in un castello de' Samaritani, per apparecchiargli albergo .
52Ja Nulu mili jinpana wonti manununkaninkari, ja tana palkana wonti Samarita ngura wakaia, nunkani ngankingala.
53Ma que' del castello non lo voller ricevere, perciocchè al suo aspetto pareva ch'egli andasse in Gerusalemme.
53Ja tanali nina wata patana wonti, ngangau Nulu mudlamudla kurana wonti Jerusalemia palkala.
54E Giacomo, e Giovanni, suoi discepoli, avendo ciò veduto, dissero: Signore, vuoi che diciamo che scenda fuoco dal cielo, e li consumi, come anche fece Elia?
54Ja milieli nunkanali Jokabus ja Johannes jenia najina, pudla jatana wonti: „Kaparajai, jidni jertapaterinani, ngali jirijiribananto turu pariwilpandru godananto, tanana julkananto, worderu Eliali ngankana wonti?“
55Ma egli, rivoltosi, li sgridò, e disse: Voi non sapete di quale spirito voi siete.
55Jesujeli najina karitjina wonti ja pudlana daudauana wonti ja jatana wonti: „Judla wata milkila, mina Jaolaia kupa judla nganai.
56Poichè il Figliuol dell'uomo non è venuto per perder le anime degli uomini, anzi per salvarle. E andarono in un altro castello.
56Ngangau Kanaia Ngatamura wata wokarana warai kanaia tepi teribala, a‐ai, kulkala.“ Ja tana ngura kulnuja palkana wonti.
57OR avvenne che mentre camminavano per la via, alcuno gli disse; Signore, io ti seguiterò dovunque tu andrai.
57Jendranguta tana paltuni wapanani, kulno nunkangu jatana wonti: „Ngani jinkangu karipaterila nganai, woderi jidni paruparu wapanani, Kaparajai.“
58E Gesù gli disse: Le volpi hanno delle tane, e gli uccelli del cielo de' nidi; ma il Figliuol dell'uomo non ha pure ove posi il capo.
58Ja Jesus nunkangu jatana wonti: „Kintala jampali minka ngamalkai, ja paiali ngaranani kunjila ngamalkai, ja Kanaia Ngatamurajeli piri pani ngamalkai, wodajeri kukadi terkala.“
59Ma egli disse ad un altro: Seguitami. Ed egli disse: Signore, permettimi che io prima vada, e seppellisca mio padre.
59Nau kulnuni jatana wonti: „Ngakangu karipateriau!“ Nau jatana wonti: „Kaparajai, ngakangu manuni kurau, ngani ngopera wopananto ngaperi ngakani todila.“
60Ma Gesù gli disse: Lascia i morti seppellire i lor morti; ma tu, va', ed annunzia il regno di Dio.
60Jesus nunkangu jatana wonti: „Narieli muntali nari tanani todinanto, jidni wapau, ja Godaia mililandru kaukaubau.“
61Or ancora un altro gli disse: Signore, io ti seguiterò, ma permettimi prima d'accomiatarmi da que' di casa mia.
61Bakana kulno jatana wonti: „Ngani jinkangu karipaterila nganai, Kaparajai, ngopera ngakangu manuni kurau, ngani ngakani nguralandru daninanto, tana ngakani pungani ngamai.“
62Ma Gesù gli disse: Niuno, il quale, messa la mano all'aratro, riguarda indietro, è atto al regno di Dio.
62Jesus nunkangu jatana wonti: „Wata kulno, nulu mara nunkani mita bakuni potuni kurai, ja worakalina tikana najiai, talku nganai Godaia mililani.“

Tip: use the ← and → keys to turn chapters.